Postoji mnogo naziva koji se koriste za anksioznost, primjerice tjeskoba, nervoza, zabrinutost, panika, napetost i slično. Anksioznost je dio života i povremeno je svi osjećamo. Svi doživljavamo anksioznost s vremena na vrijeme kada se nalazimo u stresnim situacijama, poput odlaska na važan sastanak, pregleda, ispita ili čekanja rezultata, i u tim trenucima brinemo o ishodu i kako će to utjecati na naš život. Kada se nađemo u stresnim situacijama, možemo postati toliko zaokupljeni njima da to može utjecati na naše ponašanje. Primjerice, možemo previše jesti, pretjerano pušiti, zaboraviti jesti, osjećati da nam srce ubrzano kuca ili da nam se ruke znoje. Sve su to simptomi anksioznosti. U većini situacija anksioznost prestaje kad prestanu situacije koje ju izazivaju. Ako je anksioznost stalno prisutna te nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju i blokira, najvjerojatnije je riječ o anksioznom poremećaju.
Anksioznost se očituje nizom tjelesnih simptoma kao što su lupanje srca, znojenje, podrhtavanje ruku ili tijela, suha usta, poteškoće s disanjem, osjećaj topline, mišićna napetost, osjećaj “knedle u grlu” i slično.
Psihički simptomi anksioznosti uključuju osjećaj nesvjestice, slabost, strah od umiranja ili “ludila”, pretjeranu zabrinutost i druge. Ako su ovi simptomi reakcija na neku situaciju koja vas brine i ako nestanu kad ta situacija prođe, tada je riječ o očekivanoj anksioznosti. Međutim, ako su neki od simptoma stalno prisutni, o tome bi trebalo razgovarati s psihoterapeutom.
Anksioznost se može javiti u različitim oblicima i ispoljavati na razne načine. Na primjer, anksioznost se može očitovati kroz napade panike, sve vrste fobija (agorafobija, strah od pauka, visine itd.), generaliziranu anksioznost (tzv. pretjerana briga), zdravstvenu anksioznost (tzv. strah od smrti i bolesti), opsesivno-kompulzivni poremećaj (stalno ponavljajuće zastrašujuće misli i rituali kojima se osoba služi da bi umanjila strah), socijalnu anksioznost (strah od javnog nastupa, sramežljivost u komunikaciji), nesanicu (teškoće sa zaspivanjem, plitak san, rano buđenje i sl.), psihosomatske tegobe (problemi s probavom, tenzijskim glavoboljama, visokim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom, astmom, čirevima itd.). Iako se svi ovi poremećaji čine veoma različitima, njihov je temeljni uzrok isti – anksioznost.
Problem s anksioznošću nastaje kada je osoba preosjetljiva, odnosno kada su „alarmni sustavi“ osobe previše osjetljivi i aktiviraju se prerano, zbog čega se anksioznost pojavljuje u pogrešnim trenucima. Ako osoba doživljava anksioznost u situacijama u kojima je drugi ne osjećaju, to pokazuje da osoba ima preosjetljive „alarmne sustave“.
Na razvoj anksioznih poremećaja utječu različiti čimbenici, poput iskustava iz djetinjstva, stresnih situacija, osobne osjetljivosti i načina suočavanja sa stresom. Stresni događaji mogu biti gubitak emocionalno važnih osoba, prekid ljubavne veze, pritisak na poslu, financijski problemi, ozbiljna tjelesna bolest, velike životne promjene poput preseljenja, napredovanja na poslu, rođenja djeteta, vjenčanja i sl.
Vrlo je važno otkriti koja su naša vjerovanja vezana uz nastanak anksioznosti, jer nas neka od njih mogu spriječiti u rješavanju problema. Primjerice, ako vjerujemo da su isključivo vanjske okolnosti odgovorne za pojavu anksioznosti, može nam se dogoditi da postanemo pasivni, smatrajući da jedino promjena tih okolnosti može dovesti do promjene našeg stanja. Na taj način vjerujemo da ništa ne možemo poduzeti i da je događaj koji nam se dogodio potpuno izvan naše kontrole.
Osobe koje imaju anksiozni poremećaj nisu manje vrijedne kao ljudi samo zato što pate od tog poremećaja, jer anksiozni poremećaj nije karakterna osobina, nego poremećaj poput svake druge tjelesne bolesti. Stoga se može izliječiti – poduzmite nešto i obratite se psihoterapeutu kako bi vam pomogao na tom putu.