Mnogi ljudi smatraju da je lakše izgraditi svoje samopouzdanje nego samopoštovanje, a kombinirajući jedno s drugim, završavaju s dugačkim popisom talenata i postignuća. Umjesto da se suoče sa stvarnim problemima, oni se, često cijeli život, skrivaju iza svojih diploma i nagrada. Ali kao što svatko tko je bio na fakultetu zna, dugačak popis postignuća nije zamjena za zdravo samopouzdanje. Dok ovi ljudi rade na svom popisu u nadi da će jednog dana biti dovoljno dug, pokušavaju ispuniti prazninu u sebi vanjskim elementima kao što su status, prihod i tako dalje.
Dakle, koja je razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?
Povjerenje dolazi od latinskog fidere, “vjerovati”. Biti samouvjeren znači vjerovati i vjerovati u svijet. Biti samouvjeren znači imati vjeru i povjerenje u sebe, a posebno u svoju sposobnost da se uspješno uključite u svijet. Samouvjerena osoba sposobna je dorasti prilici, suočiti se s izazovima, prihvatiti konstruktivnu kritiku i preuzeti odgovornost ako i kada stvari krenu po zlu.
Ako je osnova uspješnog iskustva samopouzdanje, osnova samopouzdanja je uspješno iskustvo. Međutim, moguće je biti vrlo samouvjeren u jednom području, kao što je ples ili jahanje, a biti nesiguran u drugom, kao što je kuhanje ili javno govorenje.
U nedostatku samopouzdanja, hrabrost preuzima. Ako povjerenje djeluje u području poznatog, hrabrost djeluje u području nepoznatog, neizvjesnog i strašnog. Ne bih mogao postati samouvjeren plivač da jednom nisam imao hrabrosti izgubiti tlo u dubokoj vodi. Hrabrost je plemenitija od samopouzdanja, jer zahtijeva veću snagu i trud i zato hrabar čovjek ima neograničene mogućnosti.
Samopouzdanje i samopoštovanje često idu ruku pod ruku, ali nisu jedno te isto. Konkretno, moguće je biti vrlo samouvjeren, a opet imati nisko samopoštovanje, kao što je slučaj s mnogim izvođačima i slavnim osobama koje mogu uspješno nastupati pred publikom, ali se bore iza scene.
Uvažavanje dolazi od latinske riječi æstimare [procijeniti, vrednovati, mjeriti], a samopoštovanje je naša kognitivna i prije svega emocionalna procjena vlastite vrijednosti. Više od toga, to je matrica kroz koju mislimo, osjećamo i djelujemo, te odražava i određuje naš odnos prema sebi, drugima i svijetu – dopuštajući nam, na primjer, da osjećamo krivnju umjesto srama, ili oponašati umjesto zavisti.
Ljudi sa zdravim samopoštovanjem ne moraju se oslanjati na vanjske stvari poput prihoda, statusa ili poznatosti, niti se oslanjati na štake poput alkohola, droga ili seksa (kada su te stvari štake). Naprotiv, prema sebi se odnose s poštovanjem i brinu o svom zdravlju, zajednici i okolišu. U stanju su u potpunosti uložiti sebe u projekte i ljude jer nemaju straha od neuspjeha ili odbijanja. Naravno, trpe ozljede i razočaranja, ali neuspjesi im ne štete niti ih umanjuju. Zahvaljujući svojoj otpornosti, otvoreni su prema ljudima i prilikama, tolerantni na rizik, brzi na radost i oduševljenje, prihvaćaju i opraštaju drugima i sebi.